Skrivena prijetnja: Groznica Zapadnog Nila i važnost zaprašivanja protiv komaraca

Kao rezultat globalnog zagrijavanja, u našem podneblju raste opasnost od širenja nekoliko bolesti koje prenose komarci, a na prvom mjestu je Groznica Zapadnog Nila. Ova bolest, koju prenose komarci iz roda Culex (domaći i tigrasti komarci) je virusno oboljenje koje kod zaraženih, u omjeru od jedan do pet posto, može izazvati teška neurološka stanja, upalu mozga i smrt. Od Groznice Zapadnog Nila mogu oboljeti ljudi, konji i ptice, a čovjek je slučajni domaćin virusu nakon ujeda zaraženog komarca. Glavni rezervoari infekcije su ptice, naročito vrane, svrake i kreje, a komarci bolest prenose na ljude.

Između 15 i 20 posto oboljelih će nakon infekcije i inkubacije od dva do 15 dana imati simptome slične gripi, dok većina (oko 80 posto) neće imati nikakve simptome. Najugroženije su osobe starije od 60 godina i one koje imaju hronične bolesti, iako i mlađi mogu oboljeti. Groznica Zapadnog Nila se, osim ubodom komarca, može prenijeti i transfuzijom krvi, kao i transplantacijom organa i tkiva.

Posebno su ugrožena sela i gradovi u blizini rijeka, jezera, bara i drugih stajaćih voda, jer komarci polažu jaja u vodu. Iz jaja nastaju larve, a iz larvi odrasli komarci koji se hrane krvlju ljudi i životinja, što povećava rizik od prenosa virusa. Komarci se mogu proširiti i u područja udaljena od vode zahvaljujući vjetrovima, zbog čega se njihova prisutnost širi u sve više krajeva naše zemlje i regije. Tako su epidemije zabilježene u Rumuniji 1996. godine, Grčkoj 2010. i Srbiji 2012. godine. I u Bosni i Hercegovini Groznica Zapadnog Nila predstavlja sve veću prijetnju, odnosno zone u kojima su pronađeni zaraženi komarci se šire.

Rizik od zaraze ovom bolešću raste pa su opće mjere prevencije u sprečavanju širenja komaraca izuzetno važne. To uključuje postavljanje mreža na prozore i krevete, korištenje repelenta za kožu (poput Autana), nošenje odjeće koja pokriva ruke i noge, izbjegavanje boravka na otvorenom od sumraka do svitanja kada su komarci najaktivniji, te najvažniju mjeru – zaprašivanje komaraca insekticidima.

Stajaće vode u našim baštama, dvorištima i balkonima idealna su mjesta za razmnožavanje komaraca pa je važno ukloniti posude poput saksija, korita i starih guma u kojima se nakuplja voda. Također, posude sa cvijećem na grobljima koje sadrže vodu pogoduju njihovom razmnožavanju.

Zaprašivanje komaraca je u nadležnosti javnih službi, komunalnih preduzeća i mora se obavljati sistematski i kontinuirano prema unaprijed utvrđenom rasporedu, kako sa zemlje, tako i iz zraka, posebno u teško dostupnim predjelima uz rijeke i stajaće vode. Zaprašivanje sa zemlje mogu obavljati profesionalci prskalicama ili specijalizovana vozila za raspršivanje insekticida.

Od najveće je važnosti sprovoditi sve preventivne mjere u sezoni, od aprila do novembra, kako bi se prijenos virusa preko komaraca što efikasnije spriječio.

Dr. sc. Zoran Milosavljević

Naši glasovi u eteru: Prvomajska priča o novinarima koji stoje uz građane Tuzle

Dok građani širom Bosne i Hercegovine obilježavaju 1. maj, Međunarodni praznik rada i borbe za dostojanstvene uslove života, u "Zdravoj Tuzli" želimo skrenuti pažnju na radnike koji često ostaju nevidljivi, iako svakodnevno oblikuju našu stvarnost. Ovo je posveta novinarima, odnosno vrijednim i hrabrim ljudima koji neumorno izvještavaju o problemima, nadama i otporu građana Tuzle.

Nataša Tadić, Armin Kendić, Maja Nikolić, Albina Vicković i Sabina Mešić su istaknuti tuzlanski novinari, poznati po hrabrim novinskim i online tekstovima te radijskim i televizijskim prilozima. 

Tadić je vlasnica i urednica portala Balans, Kendić je novinar najčitanijeg portala u BiH Klix.ba, Maja Nikolić je novinarka Radiotelevizije BiH, Vicković se nalazi na poziciji izvršne direktorice RTV Slon, dok je Mešić vlasnica i urednica najstarijeg portala u Tuzli – Tuzlarije.net.

U javnosti su veoma cijenjeni kao glas kritičkog i hrabrog novinarstva, a s njima smo razgovarali o položaju medijskih radnika u BiH i izazovima sa kojima se suočavaju, vodiljama na njihovom profesionalnom putu i viđenjima najvećih problema u Tuzli. 

1.     Iako svakodnevno oblikujete bh. stvarnost, novinari u našoj zemlji su često nevidljivi. Kako komentirate položaj medijskih radnika u BiH?

Nikolić: Možda se samo čini da smo nevidljivi, ali stvarna slika je sasvim drugačija. Novinari koji rade svoj posao, svakodnevno su među ljudima, među njihovim potrebama, u srži njihovih života i problema. Mi smo postali ogroman oslonac ljudima, jer su građani BiH izgubili povjerenje u institucije. U našoj zemlji se svakodnevno krše osnovna ljudska prava. A novinari su jedini korektivni faktor ovog društva, da nije nas sigurno bi mnogo toga bilo sakriveno pod tepih. Svaki dan sam među marginaliziranim skupinama ljudi, svaki dan slušam njihove potrebe, njihovo upiranje prstom u kriminal i korupciju. Posebno sam bila prisutna posljednjih mjeseci među povratnicima. Zahvalni su svaki put kada dođemo i ukažemo na nepravdu koja im se nanosi. U mnogo slučajeva smo uspjeli doprinijeti promjenama na bolje. Također, u posljednje vrijeme u vrhu držimo temu femicida, da nije novinara ko bi znao da su toliko slabe zakonske regulative koje štite žene i da su one nezaštićene te ko bi ovoliko u vrhu držao problem maloljetničke delikvencije koja sve više uzima maha. I mnogo je još toga gdje su novinari potrebni ovom društvu i sigurno su vidljivi među ljudima. Naravno, položaj novinara je katastrofalan. To je jedna potpuno nezaštićena kategorija u ovoj zemlji. A mediji svaki dan niču bez ikakve kontrole i na osnovu takvih medija se kreira slika u javnosti, nažalost.

Tadić: Mislim da je položaj medijskih profesionalaca katastrofalan. Kada kaže medijskih profesionalaca, ne mislim na one koji se igraju medija pa za svoju dušu otvaraju portale i objavljuju šta stignu. Mislim na istinske novinare i ljude koji se ozbiljno bave ovim poslom. Nažalost, često su najezde divljih portala bez transparetnog medijskog vlasništva, opasnost koja se sve više širi i za profesionalne novinare i za javnost i za javno mnijenje. To kažem jer imamo sve češće pojavu dezinformacija, spinovanja, huškanje, govor mrže i javni linč, a nema odgovornosti, jer ne znate kome adresirati odogovornost kada pola portala u BiH nema impressum. Naravno, plate u medijima su jako male, a novinari često izloženi najvećim pritiscima, javnom targetiranju, verbalnim, a i fizičkim napadima koje često orkestiraju političari. Mediji se moraju grupisati, sačiniti kritičnu masu i plan te se nametnuti u borbi za svoja prava i ostvarivanje boljeg položaj. Moraju se izvući iz kandži politike i određenih političara u koje su mnogi, nažalost, zapali. Borba za medijske slobode mora biti vidljivija, jača i navalentnija, ali nju moraju povesti istinski medijski profesionalci kako bi zaštitili dignitet ove profesije te vršiti jači i agresivni pritisak na donosioce odluka kako bi se izmijenili krucijalni zakoni.

Kendić: Položaj medijskih radnika u Bosni i Hercegovini je složen i izazovan, posebno uzmemo li u obzir političke, ekonomske i sigurnosne okolnosti u našoj zemji. Konkretno, novinari se nerijetko suočavaju s pritiscima, naročito tokom izvještavanja o korupciji, organizovanom kriminalu ili političkim temama. Često su meta verbalnih napada i zastrašivanja, a dešava se i da mnogi slučajevi ostaju nekažnjeni zbog neadekvatne reakcije nadležnih institucija. S druge strane, novinari nerijetko rade za izuzetno niske plate, bez sigurnih ugovora o radu te nemogućnosti ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Također, brojni izazovi potkopavaju slobodno i odgovorno novinarstvo pa je potrebno ukazati i na etiku te profesionalizam. Naime, nedostatak odgovornosti u pojedinim medijskim kućama, senzacionalizam i pristrasno izvještavanje narušavaju povjerenje javnosti u novinarstvo te su prijeko potrebne duboke reformske promjene u zakonodavstvu, zaštiti novinara i jačanju profesionalnih standarda, kako bi se omogućilo slobodno informisanje javnosti.

Vicković: Vjerujem da nije nužno da novinari i medijski djelatnici trebaju biti vidljivi. Po mom sudu, mnogo je važnije i bitnije da vidljive budu naše priče. Svima onima koji je novinarstvo poziv, a ne zanimanje nekako je očekivano da smo na margini. Jer na margini bh. društva, (nažalost) danas su penzioneri, građni koji ne mogu ostvariti svoja prava, mladi, manjinski narodi... Rekla bih da su na marginama svi osim političkih elita. A naš poziv podrazumjeva da smo rame uz rame sa zajednicom iz koje potičemo. Djelimo istu sudbinu, jedemo isti kruh, pijemo istu vodu, dišemo isti zrak, živimo iste probleme. No, ako govorimo o položaju struke tu bi se dalo štošta reći. Nedopustivo je da još uvijek imamo neurađenu legislativu o medijima. Prije svega mislim na zakon o transparentnosti vlasništva u medijima, nedopustivo je da nam je upitno funkcioniranje javnog servisa, nedopustivi su finansijski i politički pritisci na medije, online i ofline prijetnje medijskim djelatnicima usmjerene ka fizičkoj sigurnosti novinara, nedopsutivo je i to što danas za sebe bilo ko može reći da je "medij".  Naš položaj niti je sjajan, niti je bajan i nisam optimistična da će se uskoro promjeniti. Što ne znači da trebamo sjediti skrštenih ruku. Iako nije sve u našim rukama, vjerujem da smo dužni da o ovome govorimo i da činimo ono što je do nas. Stoga vam hvala što ste se vi u "Zdravoj Tuzli" odlučili za ovaj razgovor. To je način na koji možemo davati drugačije uvide i insistirati na novim perspektivama i promjenama. Hvala vam na svemu što radite.

Mešić: Opća slika situacije u jednoj zemlji, obično je i slika cijelog društva. Kakva je situacija  u BiH, takva je u mnogim oblastima pa tako i kada je novinarstvo u pitanju i položaj novinara.  Medijski radnici moraju zajedničkim snagama da rade na ukazivanju  i rješavanju problema. Neće se sami riješiti niti će se drugi o tome voditi računa, ako smo su (često) pasivni.

2.     Često ukazujete na probleme, pokušavate ispraviti nepravdu te bh. društvo povesti naprijed. Šta vidite kao svojom najvećom misijom te šta je suštinski ono što Vas vodi na profesionalnom putu?

Nikolić: Meni su ljudi na prvom mjestu, uvijek. Ja bih mogla među ljudskim pričama biti svaki dan. To je moja misija, pomoći i gledati kako novinari mijenjaju društvo na bolje. Toliko sam se puta uvjerila koliko toga dobrog možemo napraviti, preduprijediti neke stvari, ogoliti neke ljude koji u kampanjama toliko toga obećaju, a onda zanemare. Skroz drugačije je kada javnosti i novinaru morate odgovoriti na pitanje zašto nešto niste učinili. Meni je to najveća satisfakcija, ali ja imam sreću što sam novinarka javnog servisa i što su zaista ljudi iz cijele BiH najbitniji segment našeg izvještavanja.

Tadić: Volim svoj posao koliko god bio tegoban i težak. Posebno kada ste privatnik pa radite za sebe i borite se da opstanete. No, taj status mi daje slobodu i veću odgovornost za sve napisano i izrečeno. Novinari su glas javnosti, a taj glas mora biti odgovoran i istinit. Nastojim uvijek promovisati lijepe priče, ali ukazati i na sve anomalije ovog drušva, kojih imamo u izobilju i na svakom koraku. Mediji moraju biti korektiv postojećeg stanja, a ne glasnogovornici određenih političara i politika. Ili ste političar i član stranke ili ste novinar. Ne može oboje. Ko god koketira sa politikom, njemu nije mjesto u novinarstvu i on tu struku ne predstavlja časno. Nemojmo se zavaravati. To što su neki uveli praksu da budu na obje strane, ne znači da je dobro. Loše je i neprihvatljivo za ovu profesiju. Koliko god bilo teško u ovom vremenu biti novinar, ne treba pokleknuti jer toliko je još toga neispričanog da zaista imamo pune ruke posla.

Kendić: Kao novinar, svoju najveću misiju vidim u služenju javnosti, odnosno otkrivanju istine, davanju glasa onima koji ga nemaju te poticanju društva na razmišljanje i djelovanje. U vremenu kada su dezinformacije sveprisutne, osjećam snažnu odgovornost da svojim radom doprinesem transparentnosti, pravdi i demokratskim vrijednostima. Ono što me suštinski vodi na profesionalnom putu, jeste želja da budem most između činjenica i građana, da otvaram teme koje drugi izbjegavaju i da uvijek ostanem vjeran etici i integritetu profesije. Novinarstvo za mene nije samo posao, to je poziv koji traži hrabrost, upornost i stalnu borbu za istinu.

Vicković: Bilo kojem medijskom djelatniku da postavite ovo pitanje odgovor bi, čini mi se, bio isti. Rezultat. Mislim da je to ono što nas zapravo pokreće. Da je naša priča pokrenula nešto. Da je dovela do promjene. Da je imala utjecaj u zajednici. Da je zaštitila nečija prava. Da je ponudila rješenje. Da je dovela do asfaltiranje ulice, do rušenja arhitektonske barijere, da je potakla inkuziju. Kada smo startali sa, primjera radi, podcastom "Taboo Show" rekli smo ako uspijemo spasiti samo jednu ženu iz nasilničke veze, uspjeli smo. Ako pomognemo bar jednoj osobi da se nosi sa depresijom, uspjeli smo. Ako na samo jednu dilemu koju ima bilo ko damo odgovor uspjeli smo. Bezbroj puta sam sa kolegicama i kolegama iz moje matične medijske kuće RTV Slon razgovarala o ovome. I zaista, nikada ih nisu radovali brojevi. Kad kažem brojevi mislim na klikove. Radost i veselje su im predstavljale konkretne promjene, njihove priče koje su bile dio rješenja, sistemskog rješenja. Partnerstvo za zajednicom i publikom, mogo bi se reći. I odgovornost. Moja osobna misija jeste rušenje tabua, sterotipa i predrasuda kojih je isuviše u našem društvu. Vjerujem da je to moguće kroz dijeljenje iskustva, vraćanje edukativnih sadržaja u medijski prostor – jednako i u tradicionalnim i u online medijima, razumijevanje konteksta i oklonosti i pravovremeno informisanje. Možda zvuči kao kliše ali samo kvalitetno informirani pojedinci mogu donositi informirane odluke. A na tome počiva demokracija, tolerancija i u konačnici zaštita ljudskih prava. Izgradnja društva za sve, sa jednakim prilikama i jednakim šansama. Naša obaveza je da gradimo medije koji su dostupni svima, medije koji su otvoreni i inkluzivni. Mi smo se odlučili da tim povodom u praksi pokažemo da može i drugačije. Naime, RTV Slon 6. maja u kafiću "Zmajevo srce" organizira druženje. Svi koji taj dan dođu do "Zmajevog srca" besplatno će, na naš račun, popiti kafu ili sok. Slon časti. To je naš način da obilježimo dan slobode medija, u zajednici i u dijelu društva koje bi neki označili marganilaziranim. Nama nije. Nama je prilika da se zahvalimo.

Mešić: Mnoge novinare, inače medijske radnike, starije kolege, koji su potpisivali odlične priče, priloge, inspirisali su kod izbora profesije. Često se vidi samo ljepša strana posla,  a u stvarnosti je dosta drugačije. Puno je poteškoća, otežavajućih okolnosti  da bi se radilo kako mislimo da treba. Želje su jedno, mogućnosti drugo. Lično, mislim da treba biti uz običnog čovjeka, pratiti njihove životne priče, pokazati interes za probleme i pomoći da dođu do nadležnih, koji su im često nedodirljivi.  Svaki pojedinac treba raditi na poboljšanju, prije svega svog mikro svijeta, što se u konačnici reflektuje na ostalo.  

3.     Šta smatrate najvećim problemom u ovom gradu?

Nikolić: Nemamo gradski prijevoz, nemamo riješenu kanalizacijsku mrežu, zagađen zrak, stanogradnja koju ne prati adekvatna komunalna infrastruktura, loše ceste i prometne gužve, protuzakonito donošenje odluka na Gradskom vijeću (ovdje mislim na imenovanje savjeta mjesnih zajednica). Naravno, ovaj grad ima tu posebnu ljepotu multikulturalnosti i to ga sigurno čini jednom zdravom i lijepom sredinom.

Tadić: Nažalost, previše je problema koje tište Tuzlu i njene građane, a o kojima često pišem u svojim tekstovima. Ja ne vidim da je dobra kvaliteta života u ovom gradu gdje su svi administativni postupci jako komplikovani i nelogični, kako za građane tako i za pravna lica. To najbolje znaju oni koji često "vade papire". Vama određene institucije traže neki dokument za javni poziv, a isti taj dokument su vam one dale i u njihovoj je arhivi. To je samo jedan od primjera. Putna infrastruktura je očajna i katastrofalna, a saobraćaj je gorući problem, zagađenje zraka više nije samo problem, to je čisti karcinom, a tu je i rijeka Jala, otvorena i otrovna kanalizacija. Javni prijevoz je i više nego loš, sigurnost u gradu ne ocjenjujem dobrom što pokazuju i zvanične statisitike. Tuzla nema javni bazen, nema javni toalet, sve manje ima parking prostora, a sve više zgrada koje niču kao gljive. Nemate parking kod UKC-a gdje dnevno cirkulišu hiljade ljudi. Da ne spominjem rubne mjesne zajednice koje se same bore sa svojim problema, kao što je moja, a u kojoj često nemamo struje. Mnoge mjesne zajednice nemaju vode, javnog prijevoza i slično. Znam da je potrebno vremena, stručnog kadra i sredstava da se to sve mijenja, ali promjene u ovom gradu prespore su. Znamo da su problemi nagomilani i da ih nije lako riješiti, ali mora se sve malo ubrzati. No, pitanje je ko će to ubrzati? Koji ljudi?

Kendić: Suštinski problem Tuzle se može promatrati kroz nekoliko segmenta, a to su kao i u većini drugih gradova u BiH ekonomska nesigurnost, odlazak mladih i manjak perspektive. Tuzla je nekada bila industrijski centar, ali nakon agresije na našu zemlju i privatizacije, mnoge fabrike su ugašene. Nezaposlenost, posebno među mladima i dalje je visoka, a radna mjesta koja postoje često nude niske plate i nesigurne uslove rada. Masovan odlazak mladih i obrazovanih ljudi u inozemstvo postao je hronični problem, a to dodatno slabi lokalnu ekonomiju i dugoročne razvojne mogućnosti. Shodno novinarskim iskustvima, građani često izražavaju nezadovoljstvo radom lokalne vlasti, spominjući netransparentnost, politička zapošljavanja i slabu efikasnost javnih službi. Iako Tuzla ima značajne infrastrukturne projekte, brojni dijelovi grada i dalje pate od loše putne infrastrukture, nedostatka parking mjesta i problema s urbanističkim planiranjem, a na poboljšanje trenutnog stanja značajno bi utjecali i funkcionalni savjeti mjesnih zajednica koji su u ovom trenutku isključivo politički plijen. 

Vicković: Beskrajno volim ovaj grad i jako sam subjektivna kad o njemu govorim bilo lijepo ili da ga kritikujem. Sjajno je da imamo Panonska jezra, ali nije sjajno što nemamo zatvoreni bazen. Sjajno je što nemamo restrikcije u vodosnabdijevanju, ali nije sjajno što još uvijek imamo mjesne zajednice koje nemaju sistemsko rješenje. Sjajno je što imamo kružne tokove, ali nije sjajno što još uvijek imamo dijelove grade bez asfalta i rasvjete. Sjajno je što imam divne ljude i profesionalce u Službi hitne pomoći, ali nije dobro što nemamo više ekipa, više vozila. Shvatate šta hoću reći. Jako me frustrira i žalosti što se u našem gradu imati stav i imati mišljenje doživljava kao atak (ako se vaše mišljenje ne poklapa sa mišljenjem vlasti). Brine me šta će biti sa sistemom grijanja u narednom periodu, brine me i aerozagađenje. Jasno je da se sistemska rješenja ne mogu desiti preko noći, jasno je da riječ o dugotrajnim procesima koji su skupi. I niko to ne očekuje. Ali neke stvari su se morale dešavati i događati brže. Moraju i dalje. Za početak, hajmo krenuti od izbora u mjesnim zajednicama. Voljela bih da se dese. Voljela bih da se za probleme u mom kvartu pitaju ljudi koji žive u tom kvartu. Mi najbolje znamo sa čime se nosimo i šta nam treba, šta su naši prioriteti. Sigurno je da nisu jednaki problemima građana i građanki u drugim mjesnim zajednicama. Ali zar ne bi bilo sjajno da svi mogu birati šta će rješavati. Vjerujem da bi izbori u mjesnim zajednicama probudili empatiju koja nam, generalno kao društvu, jako nedostaje. I odgovornost, također. Probudili bi i građanski aktivizam za kojim vapimo. I onu uključenost sa početka ovog razgovora. A na tome počivaju perspektive: demokracije, tolerancije, razumjevanja i ljudskih prava.

Mešić: Kao građanka Tuzle,  uz zagađenje koje je posebno izraženo u zimskom periodu problem je saobraćajna gužva, nedostatak većeg broja  parking mjesta, javnog prijevoza te dobro isplanirane biciklističke staze. Srećom, problem prepoznaju i predstavnici vlasti pa ima nekih poboljšanja. Puno je prijedloga, planova čijom bi se realizacijom mogla poboljšati situacija, za nadati se da će do toga u skorije  vrijeme i doći.  Tuzla se dosta brzo razvija,  geografski položaj i ranije izrađeni objekti uz same saobraćajnice su otežavajući faktor. Problem su i brojni objekti u privatnom vlasništvu koji su zbog neodržavanja u ruševnom stanju. Predstavljaju opasnost i ruglo u gradu, a zakonom o privatnom vlasništvu, nadležnima su donekle vezane ruke.

Misija Zdrave Tuzle je uključivanje građana u procese donošenja odluka na lokalnom nivou, s ciljem rješavanja dugogodišnjih problema zajednice. Iza inicijative stoji udruženje građana Tuzle “Front Slobode”, koje kroz zborove građana aktivno stvara prostor za građansko sudjelovanje u društvenim, ekonomskim, političkim i kulturnim pitanjima u Bosni i Hercegovini.

Na pomen “zborova građana” većini ljudi prva bi asocijacija bila prevaziđena zaostavština socijalističkog sistema.

(more…)

Udruženje Front slobode organiziralo je još jedan zbor građanki i građana Tuzle, koji je u svom nešto drugačijem izdanju okupio dosadašnje učesnike iz gradskih i prigradskih mjesnih zajednica. Predstavljeni su dosadašnji rezultati projekta, ali je i u ukazano na veoma značajan problem s kojim se Tuzla susreće, a odnosi se na neprovođenje izbora u mjesnim zajednicama. 

Tuzla je u maju 2021. godine, nakon sedmogodišnjeg čekanja, dobila Statut grada, koji je omogućio drugačiji način administrativnog djelovanja. Tada je, između ostalog naglašeno da je građanima pružena mogućnost da putem neposrednih izbora imaju pravo birati i biti birani za članove vijeća mjesnih zajednica. Međutim, izbori do danas nisu provedeni, a za pojedine članove i dalje aktuelnih savjeta vežu se nepravilnosti u radu. 

"Najviše problema smo primijetili tokom našeg rada na terenu, a u razgovoru s građanima i članovima savjeta mjesnih zajednica smo došli do informacija prema kojima pojedini članovi savjeta uopće ne žive u mjesnim zajednicama u kojima su postavljeni, ne pojavljuju se na sjednicama, neaktivni su u svome radu, ali redovno primaju naknade iz gradskog budžeta. Na takav način, oni oštećuju gradski budžet", kaže Josip Ventić iz Udruženja Front slobode. 

Rokovi istekli, direktnih izbora nema

Ovakvim načinom djelovanja u Tuzli se krši aktuelni Statut grada. Naime, prilikom njegovog usvajanja definirano je da Gradsko vijeće u roku od šest mjeseci treba donijeti odluku o načinu provođenja izbora u mjesnim zajednicama. 

"To se dosad nije desilo i mi nemamo direktne izbore u u savjete mjesnih zajednica. Njihovom realizacijom bismo dobili ljude koji su voljni i spremni doprinijeti svojoj zajednici, a samim tim i ona bi povratila pravni subjektivitet te bi mogla i izvan gradskog budžeta aplicirati na različite projekte i doprinijeti razvoju svoje lokalne zajednice", naglašava Ventić. 

Tokom posljednjeg zbora okupljenima su predstavljeni i rezultati postignuti tokom prethodnih 16 ovakvih događaja, a istaknuti su i najvažniji zahtjevi koje je prema nadležnim institucijama Front slobode pokrenuo u ime građana, ali i udruženja. 

"Najviše do izražaja dolazi pomoć koju smo pružili stanovnicima Mjesne zajednice Šićki Brod u pokretanju građanske inicijative, a koja je kasnije završila na sjednici Gradskog vijeća Tuzle, kada je i jednoglasno usvojena. Nedavno, na sjednici Gradskog vijeća Tuzle je donesen plan proširenja zona toplifikacije u kojoj su naselje Plane i Šići, kao dio spomenute mjesne zajednice uvršteni u zonu te se u narednom periodu očekuje izrada idejnog projekta i rješenja", dodaje Ventić.

Na ovom primjeru Front slobode je pokazao da sistemski rad sa građanima, uz korištenje mehanizama koji su propisani gradskim Statutom i Zakonom o principima loklane samouprave, može dovesti do promjena u Tuzli.

Povezivanje građana s nadležnima

Zborovi Fronta slobode jedinstveni su na području Tuzle, a kako nam kaže Ventić, građani su u samom početku imali percepciji po kojoj su predstavnike Gradske uprave smatrali nedodirljivim. 

"Naš prvenstveni cilj je bio da povežemo nadležne i građane, odnosno da ih stavimo za isti stol, da progovore o problemima koje imaju u svojim mjesnim zajednicama te da konkretno na zboru dobiju direktne odgovore na svoja pitanja, a koja možda nisu mogli dobiti slanjem svojih zahtjeva", kaže Ventić.

Kroz prvih devet zborova poseban akcent je stavljan na zagađenje zraka, načine zagrijavanja te nedostatke sistema daljinskog grijanja. O ovome se najviše govorilo u prigradskim mjesnim zajednicama, ali i onima koje se nalaze na rubnim predjelima gradske jezgre. 

Drugi set zborova donio je priču o problemu vodosnabdijevanja, posebno u prigradskim mjesnim zajednicama koje nemaju riješeno to pitanje, a od nadležnih su upućeni konkretni pozitivni odgovori. 

Tokom zborova se govorilo i o problemima javnog prijevoza, uzurpacije javnih površina, nedostatka parking prostora, kao i dječijih igrališta. Građani su ukazivali i na važnost uređenja pojedinih gradskih šetnica, kao i rekonstrukciju dotrajalih fasada koje negativno utječu na cjelokupnu sliku Tuzle.

"Drago mi je jer smo postigli to da građani Udruženje Front slobode vide kao jedan od resursa koji mogu iskoristiti u cilju zadovoljenja potreba u svojoj mjesnoj zajednici. Imali smo situacije u kojima su nam se građani iz pojedinih mjesnih zajednica javljali kako bismo ih posjetili i organizirali zbor jer vjeruju da upravo mi možemo pomoći u rješavanju datog problema", zaključuje Ventić. 

Zborovi građana u Tuzli su postali istinski simbol aktivnog učešća građana u lokalnoj demokratiji, ostvarujući konkretne promjene i rješavajući dugogodišnje probleme zajednice. Članovi Fronta slobode do danas su održali 16 zborova građana koji su obuhvatili 25 od ukupno 40 mjesnih zajednica, a događajima je prisustvovalo više od 1.500 građanki i građana.

Građanima Tuzle uskraćeno je demokratsko pravo da biraju ili budu birani u savjete mjesnih zajednica putem direktnih izbora, što im omogućava Statut grada. Zbog nepostojanja dovoljne političke volje među gradskim vijećnicima, građani su stvar uzeli u svoje ruke te će upućivanjem inicijativa izvršiti pritisak. Kako kažu, mjesni izbori nemaju alternativu. 

Udruženje Front slobode u protekle skoro dvije godine realiziralo je 17 zborova u gradskim i prigradskim dijelovima Tuzle, za vrijeme kojih su građani navodili različite komunalne probleme sa kojima se suočavaju, posebno ukazujući na nefunkcionalnost savjeta mjesnih zajednica.

Kršenje Statuta  

A savjeti mjesnih zajednica najvećim dijelom ne služe svrsi zbog načina izbora njihovih članova, koji se uglavnom imenuju političkim linijama, služeći u konačnici kao izborna mašinerija za osiguranje glasova na izborima. 

Trenutni način imenovanja članova savjeta mjesnih zajednica u potpunoj je suprotnosti Statutu Grada Tuzle, koji je usvojen u maju 2021. godine, a predvidio je drugačiji način administrativnog djelovanja. 

Između ostalog, vijećnici su imali rok od šest mjeseci za donošenje odluke o načinu sprovođenja direktnih izbora u savjete mjesnih zajednica, što do danas nije učinjeno. 

Na ovakav način, vijećnici su osim kršenja gradskog Statuta građanima oduzeli i demokratsko pravo da putem direktnih izbora biraju ili budu birani u savjete mjesnih zajednica. Uz sve to, problematičnim se navodi i nepostojanje mehanizma kojim bi se izvršilo kažnjavanje onih koji ne poštuju statut, a u ovom slučaju su u pitanju gradski vijećnici. 

Međutim, građani sada stvar uzimaju u svoje ruke te će u narednom periodu na Gradsko vijeće Tuzle adresirati inicijative kojima će zahtijevati provođenje takozvanih mjesnih izbora. 

Njihovi zahtjevi će biti potkrijepljeni potpisima stanovnika iz gradskih i prigradskih mjesnih zajednica, o čemu se govorilo tokom 18. i ujedno posljednjeg zbora realiziranog u organizaciji Fronta Slobode. 

"Mi smo sa nekolicinom gradskih vijećnika targetirali desetak mjesnih zajednica, u kojima ćemo skupa s aktivistima pokrenuti građanske inicijative i kako je to propisano Statutom Grada Tuzle, prikupiti potpise najmanje 10 posto građana koji su upisani na centralni birački spisak. Intencija je da pokretanjem gradskih inicijativa izvršimo pritisak prema donosiocima odluka u kontekstu donošenja odluke o načinu provođenja izbora u savjete mjesnih zajednica", izjavio je član projektnog tima Fronta slobode Josip Ventić.

Benefiti demokratskih izbora

Provođenje ovakve vrste izbora donijelo bi mogućnost da građani direktnim putem u savjete mjesnih zajednica biraju osobe koje smatraju najkompetentnijim za obavljanje poslova povjerenika ili pak članova.

"Na takav način će biti ispunjena volja građana u mjesnoj zajednici, a vjerujemo da ćemo imati i znatno aktivnije savjete jer će se u znatnoj mjeri promijeniti način njihovog biranja. Sada se postavljaju politički subjekti na osnovu izbornih rezultata, što nikako nije dobro", naglašava Ventić.   

Da postoji volja za rješavanjem ovog prilično ozbiljnog problema moglo se vidjeti tokom održanog zbora, ali i nešto kasnije, s obzirom da su građani u većoj mjeri već počeli stavljati svoje potpise, otvarajući jedno novo poglavlje borbe za demokratiju.     

"Smatram da bi se Statut Grada Tuzle, kao najviši i najvažniji pravni akt jedne lokalne zajednice, trebao primjenjivati i u smislu izbora građana u savjete mjesnih zajednica, kako je to regulirano njegovim odredbama. Opciju po kojoj se trenutno vrše izbori u savjete mjesnih zajednica ne treba zaobići, ali svakako je potrebno pružiti priliku za izbor i onim ljudima koji nisu politički aktivni", smatra Amira Ajdaslić iz Mjesne zajednice Batva, jedna od učesnica posljednjeg zbora, za vrijeme kojeg je uputila i konstruktivne prijedloge za rješavanje problema.

Među vijećnicima Gradskog vijeća Tuzle, koji se zalažu za provođenje direktnih mjesnih izbora je i Nikica Vidović iz Hrvatske demokratske zajednice, koji je mišljenja da obični stanovnik u svojoj ulici mora i treba odlučivati o tome koji će projekti biti realizirani. 

"Mjesne zajednice ne smiju biti politički plijen koji će se dijeliti po raznim matematikama, kao što je to kod nas trenutno slučaj. Naime, Gradsko vijeće Tuzle isključivo postavlja ljude u savjete mjesnih zajednice, a sada je upitno koliko ti članovi predstavljaju volju i htijenje građana. U suštini, takav koncept izbora nije dobar po lokalnu zajednicu", smatra Vidović. 

Svi građani koji žele podržati borbu za ostvarivanje demokratskog prava, to mogu učiniti stavljanjem potpisa na inicijative koje će dobiti od aktivista na terenu. Inicijativu mogu potpisati samo na prostoru mjesne zajednice u kojoj imaju prijavljeno prebivalište.